Barokni (biser) oltar
sv. Jelene Križarice u Otrovancu
Atika oltara.
Sv. Ladislav.
Anđeo na tabernakulu!
Sv. Barbara i sv. Jelena.
Sv. Lucija.
Sv. Barbara.
Sv. Ladislav.
Sv. Mirko.
Detalj - kapiteli!
Rijedak primjerak sačuvanog i obnovljenog baroknog djela na području općine Pitomača i Podravine
Otrovanec je manje naselje u pitomačkoj općini koje se nalazi vezano za Pitomaču Vinogradskom ulicom prema jugu. Nastalo je, kao i najveći dio naselja pitomačke općine, početkom 18. stoljeća, a u sastavu župe sv. Vida u Pitomači je od osnutka župe, a to je bilo 1710. godine. Valja kazati da su Otrovančani sve do 1738. godine koristili staru srednjevjekovnu kapelu koja se nalazila na, u ovome kraju vrlo poznatoj i zagonetnoj Črl(j)enoj Klisi (oko 2 kilometara istočno od Otrovanca) gdje je do tada bilo i groblje. U kapelu je godinu dana ranije (1737.) udario grom i ona je potpuno izgorjela, a kako je bila dosta daleko od mjesta već su ranije ovdje mještani prestali pokapati svoje mrtve i otvorili groblje na mjestu gdje se ono i danas nalazi. Godine 1746/47. Otrovančani grade novu, prvu i to drvenu kapelu na mjestu (ili neposredno pored) gdje se danas nalazi zidana kapela i to pod imenom sv. Jelene Križarice (obnaša se 22. svibnja). Nikada nije razjašnjeno da li je navedena kapela (nekada i župna crkva – 16. st. i ranije) na Črlenoj Klisi koju je srušio grom i u srednjem vijeku bila pod patronatom sv. Jelene? Drvena kapela bila je izgrađena poput večine drvenih kapela toga doba, međutim, ova u Otrovancu nije imala zvonik. Zvona su se nalazila na četiri stupa i to narednih stotinjak godina. Budući da je Otrovanec u cijelini naselje koje se nalazi na dosta močvarnom tlu ova drvena kapela već je za dvadesetak godina dotrajala, a mještani su odlučili izgraditi novu, zidanu kapelu. To su i učinili, čini se 1769. godine, ali možda i kasnije. U drvenoj kapeli sve do 1757/58. godine nalazio se glavni oltar u obliku jednostavnog misnog stola i slike sv. Jelene iznad njega (koja je slika do 1737. možda bila i na Črlenoj Klisi ?).
Do 1758. godine novi glavni oltar sasvim je završen i postavljen u apsidu drvene kapele. Kako je točno ta drvena kapela izgledala – ne znamo pouzdano. Kako je deset godina kasnije izgrađena nova, zidana i današnja crkva (brod i apsida – toranj je dozidan 1883. godine) glavni oltar odmah je preseljen u novu građevinu. Moramo odmah napomenuti da je datum seljenja zapisan u atici oltara (sa čime se slaže većina onih koji su se bavili ovom kapelom), kao i godina velike obnove, a to je 1938. godina (tj. nakon potresa od 27. ožujka iste godine) kada je bio i ostali dio kapele oštećen. Važna obnova glavnog oltara bila je i 1892. godine, što je učinio kipar Rihar iz Koprivnice. Sve do početka 20. stoljeća u kapeli su postojala i dva bočna oltara, te barokna propovjedaonica koja danas ne postoji.
Glavni oltar sv. Jelene (Helene) Križarice
Zašto oltar nosi ime sv. Jelene Križarice (248-330. godine) ne možemo objasniti. Poznato je da je upravo ona pronašla ostatke Isusovog križa i mjesto njegovog groba i tu dala podići bazilike. Bila je majka rimskoga cara Konstantina Velikog, a kao svetica obilježena je isključivo dobrim djelima prema širokom puku. Zašto baš ime sv. Jelene u Otrovancu – nije jasno. Oltar ulazi u skupinu oltara kakvih je dosta sačuvano diljem Podravine, no veliki dio njih nikada nije doživio ovakvu, izvrsnu obnovu.
Taj, glavni ili veliki oltar u kapeli danas je izuzetno vrijedno i odlično sačuvano djelo baroknog nepoznatog majstora sredine 18. stoljeća. Samo možemo predmijevati radionicu koja ga je radila. Veliku zaslugu u vezi očuvanja nesumnjivo ima pokojni pitomački župnik Stjepan Deskar u vrijeme čijega službovanja u pitomačkoj župi je oltar obnovljen. Obnova je trajala relativno dugo, počev od kraja 1980-ih godina, pa u tijeku Domovinkog rata, pa sve do gotovo kraja 1990-ih godina i to u jednoj radionici u Dalmaciji. No bilo kako bilo, oltar je trenutno u izvrsnom stanju i blista svim svojim sjajem.
Prvotno je postavljen u vrijeme župnikovanja pitomačkog župnika Ivana Severinskog (župnik od 1732- 1768.). Nije nam poznat majstor, a ne može se konkretno usporediti niti sa jednim oltarom na području pitomačkog kraja. Oltar je danas smješten u zaobljenoj apsidi kapele i čini se da nije dobro uklopljen u taj prostor. Oltar djeluje kao da je uguran u apsidu iako je ona rađena već prema ranije viđenom uradku – odnosno navedenom oltaru.
Oltar je u osnovi sačinjen od dva osnovna dijela, tj. dva kata sa dodatkom završetka atike koja u potpunosti završava uokvirenom i ukrašenom kartušom na kojoj su zapisani osnovni podaci. Postolje oltara (menza) je zidana. Na nju se nastavlja prvi kat retabla oltara koji je najvažniji dio oltara i koji završava u središnjem dijelu bogatom profilacijom koja je utemeljena na 6 mramoriziranih i pozlaćenih i posrebrenih stupova. Taj dio oltara ima pet velikih figura svetaca dok se u podnožju nalazi tabernakul iznad kojega lebde dva prekrasna anđela sa svijećama.
Možemo kazati da oltar ima visoko i vrlo razvedeno podnožje i sa svake strane nadsvođeni ulaz. Stoga se vrlo lako obilazi oko oltara. U sredini tog podnožja iznad menze smješteno je navedeno svetohranište (tabernakul) koje je ukrašeno flakiranim vitičastim ukrasima, te rezbarenim kaležom iz kupe kojega izlazi križ. Nad njim lebde anđeli koji drže svjećnjake. Iznad tabernakula je niša nadsvođena baldahinom i visine gotovo dva metra u koju je smještena skulptura svete Jelene. Obućena je u kraljevsku rimsku odjeću, ogrnuta plaštom sa kraljevskom krunom na glavu. U desnoj ruci drži Isusov križ, a u lijevoj žezlo. U nivou niše nalaze se redovi, njih tri, stupova s ukrašenim kapitelima tipičnih za barok u hrvatskoj sredine 18. stoljeća. Pozadinu stupova i veliki dio retabla ispunjavaju rešetkasti ukrasi s S i C viticama s lišćem. U prvom nizu od niše postavljeni su kipovi svete Barbare (desno) i svete Lucije (lijevo), a u drugom nizu (i iznad nadsvođenih ulaza) sveti Emerik (Mirko) desno i na lijevoj strani sveti Ladislav (skulpture svetaca izrađeni pod utjecajem Mađarske – Vojne krajine).
Gornji dio oltara čini zasebnu cjelinu. U sredini toga dijela smješten je sv. Ivan s knjigom Evanđelja oko kojega se šire sunčane zrake. Lijevo od njega smješten je kip Ivana Krstitelja, a desno Zaharija (otac Ivana Krstitelja). Atiku oblikuju manje profilacije i stupovi u drugom nivou, na koje su postavljena dva anđela u klečećem položaju u sredini kojih je navedena okrugla kartuša s tekstom «Sv. Jelena 1769.».
Na oltaru prevladava smečkasto-zelenkasti ton s dosta pariško plavih, srebrnih i zlatnih aplikacija. Obnova koja je trajala dobrih desetak godina izvršena je na temelju prvotnog izgleda (ostataka osnovnih ostataka), te vjerno prikazuje izgled oltara iz npr. oko 1760. godine. U ovako malom mjestu kao što je Otrovanec sredinom 18. stoljeća (1783. godine Otrovanec ima svega 38 kuća) bio je to nesumnjivo prekrasan i vrlo skup rad nepoznatih majstora stolara, kipara i slikara. Gotovo je upitno kako je taj projekt bio financiran?
Na području župe pitomačke danas je ovo jedini u potpunosti sačuvani barokni oltar.
Osnovni izvori i literatura:
1. B. Begović: «Kapela sv. Jelene u Otrovancu» , Podravski zbornik '89., Koprivnica 1989.
2. B. Begović: «Tri stoljeća Pitomače», Pitomača 1985.
3. P. Cvekan: «Od Kopačevca do Pitomače», Pitomača 1978.
4. R. Horvat: «Hrvatska prošlost 2», Zagreb 1941.
5. Spomenica župe u Pitomači («Liber memorabilium parochiae Pitomača» - od 1891.- u župnom uredu u Pitomači)
Foto: B. Begović (svibanj 2009.)
