Pogled od kapelice Sv. Jelene Križarice (kuće obitelji Franjić) prema centru mjesta početkom 1970-i

Pogled od kapelice Sv. Jelene Križarice (kuće obitelji Franjić) prema centru mjesta početkom 1970-i
Pogled od kapelice Sv. Jelene Križarice (kuće obitelji Franjić) prema centru mjesta početkom 1970-ih godina. Zahvala Mariu i njegovom ocu Slavku Franjiću za pronalazak ove super fotke!

Otrovanec 1979.

Otrovanec 1979.
Pogled na "Cr(i)kvenicu" i kapelu sv. Jelene 1978/9. godine - zima. Foto: B. Begović.

Vozite se kroz Otrovanec sa Google Street View

Nekaj grmi 'z Otrovanca (1)

Pogled na kapelicu svete Jelene 2007.

Pogled na kapelicu svete Jelene 2007.
Pogled na kapelicu svete Jelene 2007.

subota, 26. srpnja 2014.

U Otrovancu pronađena barokna medalja sa reljefom Lauretanske Gospe i Sirolskim raspelom!

Prva strana: reljef sa raspećem i tekstom „SS • CROC – EFI – SSO – D – SIROLO“ (oko raspeća: „Sveto raspelo iz Sirola“). Druga strana: reljef Gospa od Loreta - Madona di Loreto (bez teksta). Dim.: 21x22 (sa kopčom) 28 mm. Srebro ili srebrna legura. 18. st. (možda i kraj 17. st. ?).  (Otrovanec 60). Pronađeno 8. lipnja 2014.
Prema raznim analizama, usporedbama i mišljenjima nekih stručnjaka radi se o medalji iz 18. st., i to vjerojatno iz prve polovice (ako ne i kraja 17. st.). Medalja je pronađena sasvim slučajno na pješčanom dijelu njive nedaleko od kanala (iza kbr. 60 - oko 150 m JZ od kapele Sv. Jelene) i to zajedno sa nekoliko ulomaka keramičkih posuda i cigle koje je izvadio plug vjerojatno prilikom oranja njive 2008. (od tada je ovdje livada, a na navedenom mjestu je pjeskovito tlo pa trava i ne raste). Medalja (privjesak) je na jednoj strani dosta dobro sačuvan, dok je strana na kojoj se nalazi lik Lauretanske gospe je slabije što znači da je nošena oko vrata i to tako da bi se vidjelo raspelo.
Radi se o medalji na kojoj se, na jednoj strani nalazi reljef Lauretanske gospe (poznato Marijansko svetište Lauret kod Ankone u Italiji) – Sv. Gospa od Laureta (živjela 13-14. st.) i oko nje dvije svjetiljke, dok se na drugoj strani nalazi raspelo (tzv. „Sirolsko raspelo“ – „Numansko raspelo“) ispod kojega su sa svake strane dva anđela i navedeni tekst.
Medalje ovog i sličnih izgleda rađene su na području Ankone u Italiji i to uglavnom u 17. i 18. st., a kako je došla u Otrovanec nije poznato. Poznato je da je u to vrijeme bila popularna (i štovala se) Gospa od Loreta i da su se raznorazne medalje (ili privjesci) sa njezinim likom prodavali diljem Europe. Obično se nosila oko vrata na debljem koncu, liku ili kožnatoj vrpci. Najvjerojatnije je izgubljena prilikom nekih poljskih radova prije 200 i više godina. Na ovom mjestu kbr. 60 i okolnim dijelovima Otrovanca posljednjih oko 200 godina obitavala je obitelj Tišl(j)ar, a koja se ne navodi u Otrovancu u Protokolu kanonske vizitacije iz 1714., međutim spominje se u razdoblju između 1717-1732. u Pitomači. Stoga možemo predmijevati da je doselila iz Pitomače u Otrovanec negdje u drugoj polovici ili krajem 18. st. (?) Stoga možemo reći da ne znamo točno kojega je prezimena bila obitelj koja je ovdje živjela u drugoj polovici 18. st., kada je medalja izgubljena. A da je izgubljena nakon ne dugogodišnjeg nošenja govori i relativno osrednja očuvanost.




Izvori i literatura:



B. Begović: Tri stoljeća Pitomače, Pitomača 1985.

P. Cvekan: Od Kopačevca do Pitomače, Pitomača 1978.
----------
"Sono entrambe medaglie lauretane.
La prima riporta da un lato la Madonna di Loreto nella rituale dalmatica con il bambino in braccio tra due lampade pendenti;
sull'altro lato S.Venanzio (martire e patrono di Camerino ucciso nell'anno 251 sotto l'imperatore Decio) tiene nella mano d. un vessillo e nella s. un modellino di città (Camerino appunto).
In ottone, con appiccagnolo, secolo XVIII.
La seconda invece, più complessa, al D/ la Madonna rivestita della rituale dalmatica con il bambino in braccio tra due lampade pendenti dall'alto. Nella parte superiore si potrebbe identificare il Crocefisso di Numana (volgarmente detto di Sirolo).
Al R/ dovrebbe esserci la scritta IESU. XPS./ REX GLOR. VENI IN PA./ DEUS HOM. / FACT EST /ET VE / C F / Crocefisso con la base della croce in mezzo alla legenda
Iesu(s) (Christi) p(as)s(io) rex glori(ae) veni in pa(ce). Deus hom(o) fact(us) est et v(erbum) c(aro) f(actum).
A forma di cuore sormontata da una croce, con appiccagnolo, in rame, secolo XVII.
La cuoriforme di cui invii la foto è tratta dal volume "Medagliette e Crocifissi" di A.Candussio- E.Rossi,attribuita dagli autori al XVI sec.opinione che rispetto,ma non condivido,altre due medaglie simili N°2 e 165, sono descritte da F.Grimaldi, in "Mostra di Medaglie Lauretane" attribuite al XVII sec.attribuzione che mi trova concorde.Poi c'è un'altra cuoriforme nella raccolta del Museo Civico di Modena,n.184 che addirittura è attribuita al XVIII sec.!!! Ti confermo a mio modestissimo parere quanto già detto precedentemente,la tua cuoriforme per me è del XVII sec.Ciao Borgho."
http://www.lamoneta.it/topic/76270-2-votive-da-datareidentificare/

U Otrovancu opet pronađeni ostaci iz doba Rimskog carstva, ali na potpuno neočekivanom mjestu!

Fragmenti pronađene keramike nedaleko od kapele sv. Jelene u Otrovancu.
Ljubičasti krug: područje gdje se u Otrovancu najčešće pronalaze razni površinski arheološki nalazi iz doba Rimskog carstva. Točkica gore: mjesto gdje su pronađeni navedeni fragmenti keramike.
Prililkom kopanja šahte i kanala za vodovod 7. svibnja 2014. ispred kbr. 64 u Otrovancu, na dubini od oko 150-160 cm (na mjestu koje do sada nije nikada prekapano do te dubine) pronađeni su dijelovi keramičkih posuda crvenkaste boje i vrlo profinjene izrade (i tankih stijenki). Takva i slična se keramika radila u vrijeme Rimskog carstva, a vrlo slična keramika pronalazi se, kako je već dobro poznato na južnom dijelu Otrovanca gdje se osim keramike pronalaze i razni drugi dijelovi ili pak cijeli predmeti iz vremena oko 1-3. stoljeća (kao: mnogo rimskog novca, željezna strelica, izuzetna i stilski izrađena rimska brončana uljanica/svjetiljka, ostaci staklenih rimskih posuda, perli itd.). Sastav zemljišta u kojem su fragmenti pronađeni u stvari je mješavina ilovastog tla i pijeska.
Zanimljivo je da je na ovom prostoru sve do prije oko 40 godina bila poznata močvarna bara tzv. "Crikvenica" ("Crkvenica") koja je nastala, prema predajama kopanjem ilovače za pečenje cigle kojom je u drugoj polovici 18. st. izgrađena kapela sv. Jelene Križarice, a 1883. i toranj, te neke zidane kuće kao npr. zgrada krajiške štacije (straže) koja se nalazila na mjestu ispred današnjeg društvenog doma i škola (1). Prostor središta Otrovanca, kao i prostor prema Velikoj Črešnjevici sve do nedavno bio je vrlo močvaran, a raznim navažanjima zemlje i izradama nekoliko kanala posljednjih cca 100 godina taj je prostor nedavno potpuno isušen. Stoga se postavlja pitanje kako je ta keramika dospjela upravo ovdje? Valja napomenuti da je prostor na mjestu gdje se nalazi kapelica i groblje u mjestu, kao i vrtovi zapadno i sjeverozapadno od kapelice i tzv. "Crkvenice" ("Crikvenica") nešto povišeniji i djelomično vrlo pjeskovit (crveni/žuti pijesak). Kako je ova keramika nesumnjivo iz vremena prije oko 1800 godina možemo predmijevati da u to vrijeme na ovom području nije bilo močvara koje se spominju krajem srednjeg vijeka (u cijeloj okolici prema Bilogori) i koje su se evidentno, u kombinaciji sa bjelogoričnim šumama ovdje nalazile. Ovaj prostor, još i sve do Starog Graca pripada području poznatih tzv. "đurđevačkih pijesaka" ili "podravske sahare", a pijesak kojih se selio i još sve do početka 20. st., kada je počelo kultiviranje raznim biljem, mijenjao je izgled zemljišta vrlo brzo. Stoga možemo konstatirati da je tijekom posljednjih 1000 i više godina ovdje dolazilo i do raznih promjena izgleda krajobraza uslijed raznih prirodnih utjecaja. Da je u središtu Otrovanca prije više stotina godina rasla gusta hrastova i druga bjelogorična šuma svjedoče i često pronalaženi gotovo karbonizirani ostaci trupaca stabala na prostoru zvanom "Berek" i oko njega - prilikom kopanja bunara ili podruma.
Nesumnjivo je točno jedno. Na području današnjeg Otrovanca prije oko 1700 i više godina nalazilo se veliko naselje (najvjerojatnije Jovija - "Iovia"). A kako bi se sve ove navedeno bolje razjasnilo bilo bi potrebno načiniti detaljnija arheološka i druga istraživanja.

------------------------
(1) Čini se da je ovo djelomično točno jer je na tom mjestu zaista ilovasto tlo povoljno za izradu cigle, ali i nepropusno pa se vjerojatno i prije 18. st. sakupljala voda (1970-ih i ranije - ponekad duboka i više od metra). Stoga je ovdje sve do druge polovice 1970-ih ovdje bila velika bara koja je isušena navažanjem zemlje i pijeska do početka 1980-ih kada je zasađeno 88 stabala raznog bilja/stabala u čast nekadašnjeg komunističkog predsjednika SFRJ Tita. U stvari načinjen je park u kojem je stablima bilo ispisano "Tito" - u organizaciji tadašnje Mjesne zajednice i SSRN-a. Do danas je dosta stabala propalo, ali i ostalo (Abies alba, Pinus nigra, Pinus sylvestris, Thuja plicata 'Zebrina'). Vidi i http://otrovanec.blogspot.com/ Valja napomenuti da je trasa današnje ceste koja ide iz Pitomače kroz Otrovanec do Sedlarice najvjerojatnije trasa koja je formirana početkom 18. st. (kada je, nešto prije 1710. osnovano naselje Otrovanec) i tada je bila dosta niža i za vrijeme kiša vrlo blatnjava. Nakon kopanja ilovače za ciglu tijekom druge pol. 18. i 19. st. "Crkvenica" ("Crikvenica") je produbljena sa čime se povečalo prisustvo vode. Trasa ceste je značajnije navažana, kako bi bila kvalitetnija, od početka 20. st. a posebno početkom 1920-ih kada je u Sedlarici pronađena nafta i 1924. izgrađena čak i pruga do željezničke stanice u Pitomači radi prijevoza nafte (ovu je cestu navozila i uredila, a bušila i naftu eksploatirala filijala "Petrolej d.d." njemačke naftne tvrtke "Elwerath" - koja postoji i danas ali pod drugim imenom). Jedno vrijeme eksploatacije je i bilo, a dio pruge prolazio je i navedenom trasom od Sedlarice, a to je današnja trasa ceste Otrovanec-Sedlarica.

http://pitomaca-nekadaidanas.blogspot.com/

petak, 25. srpnja 2014.

Na groblju u Otrovancu pronađen nadgrobni spomenik Franza Brennera - prvog Brennera koji je došao u Pitomaču!


Nevjerojatno, ali istinito. Na groblju u Otrovancu neki dan pronašao sam, sticajem raznih okolnosti nadgrobni spomenik prvog Brennera koji je doselio u Pitomaču oko 1850. godine iz Austrije. Naime, nekada davno preko sada djelomično vidljivog natpisa stavljen je oko 1 cm debeo sloj cementa i na njega bio upisan novi natpis (što je pisalo nitko se ne sijeća). Taj sloj odlupio se uslijed djelovanja atmosferlija i pojavio se prvotni. Natpis je sačuvan u gornjem dijelu, ali i općenito odlično i gdje piše: "Hier ruhet FRANZ BRENNER starb am 3. Apr. 1865. in seinem 63. leben..." ("Ovdje počiva Franz Brenner umro 3. travnja 1865. u svojoj 63 godini..."). Kako je spomenik došao u Otrovanec nezna se i vjerojatno će ostati tajna.
Gdje se ovaj spomenik nalazio, odnosno gdje je Franz Brenner bio ukopan nezna se točno, ali najvjerojatnije u Pitomači i to vjerojatno na mjestu gdje se danas nalazi obiteljska grobnica obitelji Brenner, ali na spomeniku koje ne stoji ime prvog doseljenog Brennera (Franz Brenner rođ. 1802.).
O obitelji Brenner može se mnogo govoriti, ali ovom prigodom to nam nije namjera.
Samo da podsjetimo. Obitelj Brenner bila je gotovo jedno cijelo stoljeće (od sredine 19. do sredine 20. st.) jedna od najutjecajnijih obitelji u Pitomači i okolici. Godine 1859. sin Franza Brennera Ferdinand (1835- 1903.) osnovao je trgovinu mješovitom robom koja se nalazila u bivšoj zgradi preko puta današnje crkve (Trg k. Tomislava). Nakon Ferdinanda trgovinu oko 1890. preuzima njegov sin Gabriel (1874-1922.). U zaglavlju računa i drugih dokumenata njihove trgovine krajem 19. st. stajalo je "Utemeljeno 1859. Ferde Brennera sin - Trgovina željeznom, manufakturnom i špecerajskom robom. Kupnja i prodaja svih zemaljskih plodina. Skladište građevnog drva, dasaka, cementa, raznovrsnog crijepa, vapna i gospodarskih strojeva"
Brenneri su bili prisutni na svim područjima društvenih, kulturnih i gospodarskih aktivnosti i to gotovo uvijek prvi. Nema aktivnosti u Pitomači u navedenom periodu gdje Brenneri nisu bili prisutni. Npr. spomenuti Ferdinand Brenner oporučno je 1903. godine ostavio 2400 tadašnjih kruna (što je bio ogroman novac) za nove orgulje u pitomačkoj župnoj crkvi, jer je i sam vidio da su stare orgulje, koje se spominju već odmah nakon gradnje današnje župne crkve 1780-ih godina, jako dotrajale. Tako je i bilo. Uz još dodatna novčana sredstva koja je sakupio tadašnji župnik Josip Kovačić naručio je kod firme "Rieger" iz Šleske nove orgulje koje su bile postavljene već do 5. ožujka 1904. Na žalost, izgorjele su u požaru crkve 1968. Ovo je samo jedan od primjera sudjelovanja Brennera u životu Pitomače.

No, o Brennerima više nekom drugom zgodom.

Spomenik Franza Brennera (1802-1865.) na groblju u Otrovancu.

Spomenik Franza Brennera (1802-1865.) na groblju u Otrovancu (detalj).
Poznati "Ferde Brennera sin" Gabriel Brenner (1874-1922.) - foto iz 1912. (Bjelovar). Originalni fotos skenirao Branko Novosel, obrada B. M. Begović Bego (original foto u arhivu DVD Pitomača).

Lijevo gore zgrada Brennerovih preko puta crkve 1904. (http://pitomaca-nekadaidanas.blogspot.com/search/label/Razglednice%20-%20vedute%202)
Obiteljska grobnica Brennerovih na pitomačkom groblju.